Što možemo naučiti od životinja? | Movementherapy5R
Close

Što možemo naučiti od životinja?

Kad je životinja u prirodi u opasnosti ili je napadnuta, njezin je nervni sustav, kao i ljudski preplavljen adrenalinom i kortizolom.  Nastupa stanje šoka i nepokretnosti, što može trajati nekoliko trenutaka ili dana. Najčešća fizička reakcija je borba ili bijeg, pri čemu se psihička energija zaustavlja i fokusira. Nakon što opasnost prođe nervni će se sustav resetirati kroz emocionalno i fizičko pražnjenje. To se može manifestirati kao trešnja, drhtanje, jaukanje, crvenjenje lica, plakanje, smijanje ili ubrzano disanje. Ovo su sve normalni i dobrodošli fizički simptomi koji pokazuju da nervni sustav pokušava sam sebe balansirati nakon čega se obično polako počinjemo vraćati svojem normalnom životu. Sve životinje, uključujući ljudske životinje, mogu svoje biće regulirati kroz ovaj ciklus aktivacije, mobilizacije te orijentacije i obrane, vraćajući se u stanje smirenosti i otpuštajući energiju potrebnu za preživljavanje, jednom kad opasnost prođe.

Međutim, kod ljudi ovo nije ono što se najčešće događa. Kad se iz nekog razloga ne jave odgovori borbe ili bijega, ne postoji način da se energija otpusti iz tijela. Ova instinktivna golema energija zadržava se u našem nervnom sustavu, držeći nas u stalnom stanju pripravnosti, dugo nakon što je stvarna opasnost prošla. Postoji nekoliko razloga zbog čega, mi ljudi, ne otpuštamo prirodno ovu nagomilanu energiju. Prvo, većinu su nas života učili da kontroliramo emocije i ponašanje. U djetinjstvu su nas stalno podsjećali da prestanemo plakati, cmizdriti, bijesniti i da odrastemo. Ove smo poruke primali verbalno i neverbalno, kroz kažnjavanje, manipulaciju, posramljivanje. Drugi razlog zbog čega zaustavljamo ovu energiju je strah. Zarobljena energija nezavršenog odgovora na opasnost može biti vrlo intenzivna i zbog toga vrlo zastrašujuća. Strah od intenzivnih emocija je u tom slučaju sam po sebi preplavljujući. Ovo nas drži u u zaleđenom stanju nepomičnosti,  devastirajući trenutak terora koji se dogodio, zarobljen je u vremenu. Možemo imati osjećaj da nam život stoji i ne možemo ga pokrenuti. Nismo u kontaktu sa sobom, drugima, prirodom. Mogu se javiti poremećaji spavanja, ponašanja, apetita, seksualnosti i agresija. A zapravo smo ostali zarobljeni u strahu i bespomoćnosti.

Nakon zastrašujućeg iskustva mi ljudi često mislimo: “Preživio/la sam”. Bilo bi bolje kad bismo mislili: “Životinja sam koja ima sposobnost oporavka”, piše Peter A. Levine. Vjerujem da to nikad prije niste čuli, ni pomislili. U životinjskom svijetu postoji zaleđenost kao namjerna reakcija na opasnost. Neke životinje mijenjaju boju i stapaju se s okolišem, neke se samo skamene na nekoliko trenutaka, a postoje i one koje se prave da su mrtve, ne bi li zavarale predatora. Kad opasnost prođe, životinja će otresti svoje tijelo i nastaviti se normalno fizički kretati dalje. Životinje imaju prirođenu sposobnost za to. Kod čovjeka se ta energija blokira i ostaje spremljena u nervnom sustavu  obliku preplavljivanja, zaglavljenosti, nepomičnosti i disocijacije.

Odgovor za nas ljude leži u reptilskom dijelu mozga, koji dijelimo s životinjama. On udomljuje naše instinkte i odgovoran je za našu sigurnost. Tjelesne senzacije su jezik reptilskog mozga. Kad reptilski mozak priča, slušajte!

Zbog toga je od presudne važnosti ostati sa svojim tjelesnim senzacijama, nastaviti se kretati i dozvoliti tijelu da prođe kroz proživljeno iskustvo. Naravno, ukoliko vam se dogodila velika trauma, pomoći će podrška i vodstvo školovane stručne osobe. Ali ako ste doživjeli iskustvo povećanog straha nakon kojeg vjerujete da možete nastaviti sa svojim životom, dajte si vremena provesti neko vrijeme osjećajući svoje tijelo i krećući se, kako biste dovršili neugodno tj. zastrašujuće iskustvo. Ako duboko uđete u svoje tijelo i svoj ples, moguće je probuditi čak i zaspala zastrašujuća iskustva i završiti ciklus. Možda ste to već doživjeli, možda niste. U svakom slučaju, ako se osjećate preplavljenima emocijama ili zakočenima u strahu, dobra je vijest da postoji izlaz. Vjerujte svojem tijelu. Netko mora napraviti prvi korak!

Sandra Karabaić