Close

Kako plesanje pomaže? (1)

Koliko bolesna trebam biti da bih išla na terapiju pokretom i plesom, pitala me nedavno djevojka koja je prije toga dobro proučila web stranicu i sve linkove i jakooo želi doći na radionicu, ali još uvijek nije!

Mogu razumjeti tjeskobu, strah i sram koji se skrivaju iza ovog pitanja. Kao i nevjericu kad me pitaju: Kako će mi od plesanja biti bolje?

Klinička istraživanja pokazuju da terapija pokretom i plesom ima povoljan učinak kod djece s razvojnim teškoćama kao i kod odraslih s različitim duševnim oboljenjima kao što su  anksiozni  poremećaj, depresija, demencija, kod oboljelih od kroničnih bolesti npr. karcinoma. Jednako tako radi i kod  ”normalnih neurotika”.

Dva dijagnostička klasifikacijska sustava, DSM-IV (Američka psihijatrijska udruga) i MKB-10 (Svjetska zdravstvena organizacija), pokušavaju dati odgovore na pitanje gdje  je granica između psihičkog zdravlja, poremećaja i bolesti. Taj pokušaj traje dugo godina i granica se stalno mijenja.

Ono što mene zanima je: što je zajedničko svim ljudskim bićima?.Osim osnovnih bioloških potreba, to je svakako potreba za odnosom i to su potrebe u odnosu:

  1. Sigurnost proizlazi iz osjećaja da su naše potrebe prihvatljive za drugu osobu i da je naša fizička i emocionalna ranjivost zaštićena.
  2. Vrednovanje je osjećaj da smo uvaženi.
  3. Prihvaćanje je potreba da se oslonimo, ogledamo i pouzdamo u osobu koja nam predstavlja uzor (različito od idealizacije).
  4. Potvrda osobnog iskustva se manifestira kroz želju da budemo u prisutnosti nekoga tko ima slično iskustvo i kao takvo je za nas potvrđujuće.
  5. Mogućnost samodefiniranja je potreba da izrazimo posebnost i jedinstvenost te kao takvi budemo prihvaćeni.
  6. Potreba da utječemo na druge se odnosi na to da privlačimo pažnju drugih, da smo im važni i imamo utjecaj na njih.
  7. Potreba da se druge pokrene se odnosi na impuls da se učini interpersonalni kontakt i u tom kontaktu pokrene drugu osobu.
  8. Potreba da se izrazi ljubav kroz zahvalnost ili činjenja nečeg za drugoga. Ukoliko je ovo onemogućeno i izražavanje osobnosti je zakočeno.

Najveće emocionalne povrede nastale su u odnosu s drugim ljudskim bićem i zato je odnos jedino mjesto gdje ih možemo zacijeliti. Povjerenje i sigurnost razvijaju se između terapeuta i klijenta/grupe na temelju terapeutskog emocionalnog usklađivanja kao i drugih preduvjeta koji terapijski proces čine mogućim: stalno mjesto, vrijeme, struktura i kontinuitet.

Pokret i ples jesu komunikacija, a terapeut je pozvan da tu komunikaciju razumije, odgovori na nju i razvija je dalje. Ples i pokret su alati u odnosu koji je ključan za rast, jer nijedno ljudsko novorođenče ne raste bez dodira i ljubavi. Pokret i ples uključuju cijelo tijelo i mobiliziraju potisnutu energiju i potencijale koje smo imali kao bebe i djeca, a koji su srećom zapamćeni u tijelu: slobodu, znatiželju, igru, humor, moć, zamišljanje, maštu i općenito predanost svemu što je živo i važno, i to cijelim bićem.

Ako se i nakon ovoga pitate da li je to za vas, predlažem da uključite omiljenu glazbu, zatvorite vrata sobe i neko vrijeme plešete. Ako se nakon 10 minuta osjećate bolje, dođite plesati s drugima. Riskirajte – dijete u vama bi to učinilo! Ako osjetite da vam je  previše ljudi u dvorani, možda je vrijeme da počnete razmišljati o odnosu jedan na jedan.

 

 

5. 12. 2011.

 

Komentiraj na FacebookuFacebooku